Područje poznato kao "Beli grad" je mesto osnivanja Tel Aviva i proglašeno je UNESCO-vom svetskom baštinom 2003. godine. Sama zgrada se sastoji od rustičnog prizemlja koje je temelj za dva dodatna sprata s renesansnim lukovima...
KLASIČNA ELEGANCIJA KUĆE U TEL AVIVU
Istorijska, neoklasicistička zgrada u srcu Tel Aviva, originalno je projektovana od strane arhitekte Yosefa Berlina 1925. godine. Konzervacija zgrade je bila predviđena sa strogim ograničenjima gradnje kao deo plana konzervacije u Tel Avivu.
Područje poznato kao "Beli grad" je mesto osnivanja Tel Aviva i proglašeno je UNESCO-vom svetskom baštinom 2003. godine. Sama zgrada se sastoji od rustičnog prizemlja koje je temelj za dva dodatna sprata s renesansnim lukovima.
Stan u prizemlju koji smo dizajnirali je ranije bio dom prvog izraelskog premijera, Davida Ben Guriona, koji daje istorijski značaj i magiju zgradi i stanu.
Kako bi se prostoru dodao volumen bez oštećenja fasade i istorijske strukture, projektovali smo i izgradili podrum.
Izvođenje radova bilo je izuzetno složeno sa inženjerske tačke gledišta i uključivalo je suspenziju konstrukcije i plafona stana iz sistema privremenih greda i stubova.
Od trenutka kada je podrum dodat stanu, to je postalo nov i značajan element za stan koji smo iskoristili za stvaranje velikog (u odnosu na podnu površinu) otvorenog radnog prostora između spratova.
Na taj način smo stvorili vizuelni i fizički kontakt između dva sprata sa novim, 6-metarskim, čeličnim stubom koji povećava moćnu vertikalnu liniju.
Budući da su konstrukcijski elementi koje smo kreirali bili potpuno novi, pobrinuli smo se da ih ne sakrijemo, već da ih ostavimo izložene kako bismo ispričali „priču“ o renoviranju.
U cilju očuvanja i poštovanja tradicije i prošlosti, svi materijali odabrani za renoviranje stana su bili sirovine (nepokriveni beton u zidovima i plafonima, čelik za grede i stubove, gvožđe za pročelje ormara i mreža od nerđajućeg čelika za rukohvate).
Kombinacija modernog dizajna i neoklasične strukture iz 1930-ih godina omogućila je dizajneru da stvori svet pun kontrasta i napetosti iskombinovanih u jednom projektu; između elegantnog i industrijskog, između sirovog i ukrasnog, između jednostavnog i složenog. Zajedno, oni obogaćuju strukturu, kako arhitektonsku tako i odnose između prostora i onih u njemu, i pričaju priču o dva perioda u jednom prostoru.
Otvoreni balkon, dvorište pored njega popločano terrazzom, kao i prostorije u stanu, deluju kao tiho i elegantno poluostrvo između stana i bučnog, urbanog okruženja spoljnog sveta.
Sav nameštaj je pažljivo odabran kako bi dopunio zajedničku kulturu koja povezuje dva perioda u vremenu. Dodir crvene boje takođe simbolizuje kombinaciju grubosti i industrijskog stila i klasične elegancije originalnog perioda stana. Novi prostor uspeva da iskoristi mirise prošlosti, transformišući stan koji se doživljava kao savremeni prostor, a koji u isto vreme uspeva da ispoštuje svoju tradiciju dok se sam odriče, golim nagoveštajem, ukrasnog, neoklasicističkog stila.